Seminar 2025

Marko Josifoski (1978) počeo je svirati violinu u dobi od pet godina u Muzičkoj školi "Kosta Manojlović" u Zemunu u klasi prof. Zorana Milenkovića. Diplomirao je i magistrirao na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu u klasi prof. Dejan Mihailović. Studirao je na Konzervatoriju u Bernu u klasi poznatog violinista i prof. Igor Ozim. Tokom studija bio je stipendist švicarske vlade. Pohađao je kurseve u Austriji, Njemačkoj, Sloveniji, Izraelu i Americi sa istaknutim violinistima: Ida Handel, Schlomo Mintz, Ruger Ritchie, Edward Grač, Nam-Jun-Kim, Thomas Brandis, Igor Ozim, Milan Vitek... Bio je član "Interlohen Art Music Campa" (1993) gdje je svirao sa Svjetskim simfonijskim orkestrom. Svirao je za UNICEF, Parma 1991. godine, u Ujedinjenim nacijama u New Yorku (1992), te na mnogim festivalima u zemlji i inostranstvu, kao što su: BEMUS, NOMUS, Ohridsko ljeto, Skopsko ljeto, Gradsko pozorište u Budvi i drugi. Godine 1990. predstavljao je Jugoslaviju na Eurosongu u Istanbulu. Dobitnik je mnogih prvih i specijalnih nagrada na državnim i saveznim takmičenjima u bivšoj Jugoslaviji, kao i mnogih međunarodnih nagrada: Premio Mozart u Veroni, u Strezi, u Češkoj "Jan Kocijan", u Italiji "Rodolfo Lipicer", "Zlatni anđeo" za najuspješnijeg mladog umjetnika... Dobitnik je Oktobarske nagrade grada Beograda za visoka umjetnička dostignuća za mlade, nagrade Srpske akademije nauka i umjetnosti za najuspješniji koncert u sezoni 2002/03, kao i nagrade Radio Beograda za umjetnika 2004. godine. Nastupao je u Italiji, Americi, Austriji, Rusiji, Izraelu, Češkoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Švedskoj, Sloveniji, Grčkoj, Makedoniji. Kao solista održao je brojne koncerte sa: Beogradskom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom RTS-a, Makedonskom filharmonijom, Orkestrom Stanisława Binickog, Rumunskom filharmonijom, Turskim simfonijskim orkestrom, Svjetskim simfonijskim orkestrom u Americi, kao i sa mnogim kamernim orkestrima u zemlji i inostranstvu. Sarađivao je sa dirigentima Angelom Šurevom, Vančom Čavdarskim, Jostom Majerom, Gjurerom Ajkalom, Pavlom Medaković... Pored mnogih djela, snimio je svih 10 Beethovenovih sonata sa Zarifom Alizadeom koje je 2007. objavio PGP-RTS. Od 2002. godine radi na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu, a od 2014. godine seli se i nastavlja raditi na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, gdje je redovni profesor. Također je angažiran na Akademiji umjetnosti u Banjoj Luci.

Vanda Đanić (violončelo) rođena je 1969.god. u poznatoj obitelji glazbenika Cobenzl.
-Svoje muzičko obrazovanje započinje u Dubrovniku (prof.Antonin Dražil, prof.Vladimir Kapeš).
-Muzičku akademiju pohađa u Zagrebu i Beogradu u klasi prof. Ksenije Janković (učenice Mstislava Rostropoviča, Pierre Fourniera i Andre Navarre).
-Za vrijeme školovanja, osvaja brojne nagrade na republičkim i saveznim natjecanjima.
-Dva puta je bila član međunarodnog orkestra mladih Alpe-Adria sastavljenog od najboljih studenata Hrvatske, Slovenije, Austrije, Italije i Mađarske.
-Nakon diplome 1991.god. vraća se u Dubrovnik i postaje vođa violončela u Dubrovačkom simfonijskom orkestru, a zajedno sa Franom i Borisom Krasovcem osniva Dubrovački klavirski trio, s kojim bilježi brojne nastupe.
-1993.god. započinje i pedagošku djelatnost u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića, a njezini učenici vrlo brzo postaju zapaženi na natjecanjima i redovito osvajaju brojne nagrade.
-Često je pozvana kao član žirija na regionalnim, državnim i međunarodnim natjecanjima, kao i predavač na seminarima za violoncello i komornu glazbu.
-Kao solist često nastupa s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom i Mostarskim simfonijskim orkestrom,.a 1997.god. imala je i zapaženu turneju sa Gavle symphony orchestra u Švedskoj izvodeći Elgarov koncert za violončelo i orkestar.
Također je u ulozi solistice nastupila i uz Mitteleurope orchestra iz Portogruara 2015.
-Do sada je odsvirala preko 20 solističkih koncerata kojima su ravnali: Ivan Dražinić, Frano Krasovac, Pavle Dešpalj, Nada Matošević, Slobodan Begić, Alan Bouribayev i Giovanni Pacor; izvodeći djela J.Haydna, C.Saint-Saensa, E.Elgara, P.I.Čajkovskog, J.C.Bacha, A.Vivaldija, R.Matza i P.Šiše.
-Interpretaciju barokne glazbe izučavala je kroz nekoliko godina kod doajena rane glazbe: Catherine Mackintosh, Jennifer Ward Clark, Lawrence Cummings (članova Academy of Ancient music, Purcell Quartet, The King's Consort, Royal Academy of music...)
-Od 1996.god. član je i umjetnički vođa Dubrovačkog gudačkog kvarteta s kojim održi 30-ak koncerata godišnje.
-Od 2004.god. stalno se zapošljava u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića kao profesor violončela i komorne glazbe, te voditelj orkestra srednje škole, istovremeno nastavljajući suradnju sa Dubrovačkim simfonijskim orkestrom.
-Godinama se redovito usavršava na majstorskim radionicama kod prof.Davida Grigoriana, a 2008.god. završava i dvogodišnji postdiplomski studij na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, u klasi red.prof. Yevgenija Xaviereffa (Rostropovičevog studenta).
-Od 2008.god. započinje uspješnu suradnju sa pijanistom Albertom Frkom, koja rezultira brojnim zajedničkim nastupima.
-Zajedno sa violinisticom Loris Grubišić osnivaju Klavirski trio Dubrovnik, koji kao spoj vrsnih glazbenika i jakih osobnosti od samog početka plijeni pažnju publike i javnosti.
U izdanju Croatia recordsa snimili su CD 'Tango to go' sa najznačajnijim djelima hrvatskih skladatelja (Bjelinski, Matz, Papandopulo, Obradović).
-Dugogodišnja je pročelnica gudačkog odjela Umjetničke škole Luke Sorkočevića.
-2018. Hrvatsko društvo glazbenih i plesnih pedagoga dodijelilo joj je Godišnju nagradu za iznimna dostignuća i nagrade u pedagoškom radu.
-2014.god. napreduje u zvanje Profesor mentor
-2019.god. postaje Profesor savjetnik.
-Dobitnica je nekoliko Oskara znanja za solističko kao i komorno natjecanje, a u povijesti škole, čak i države, jedina je dobitnica prvih državnih nagrada u tri različite discipline: solisti, komorni sastavi i orkestri.
-2024.god. ponovo se vraća na radno mjesto vođe violončela u Dubrovačkom simfonijskom orkestru, te ostaje kao vanjski suradnik u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića.
-Vanda redovito koncertira i sa brojnim komornim ansamblima u okviru Dubrovačkih ljetnih igara, Dubrovačkog glazbenog salona, Radionice Sorgo, Lopudskog ljeta, na ciklusima koncerata komorne glazbe u crkvi Sv.Spasa, te mnogim drugim događanjima.
-Kao solistica, prva čelistica orkestra ili komorna glazbenica, nastupila je na pozornicama Indonezije, Švedske, Velike Britanije, Francuske, Austrije, Mađarske, , Češke, Italije, Slovenije, Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine.

Corrado Rojac je studirao harmoniku u svom rodnom gradu kod Eliane Zajec, a zatim se specijalizirao kod Mogensa Ellegaarda, Friedricha Lipsa, Josepha Macerolla, Huga Notha i Vladimira Zubickija. Prvi Italijan koji je diplomirao harmoniku na Državnom konzervatoriju, on je također jedan od prvih nastavnika ovog instrumenta na državnim institucijama, prvo na Pergolesi konzervatoriju u Fermu i Campiani konzervatoriju u Mantovi, a trenutno na Tartinijevom konzervatoriju u Trstu.

Corrado Rojac je diplomirao kompoziciju na „G. Verdi” Konzervatorijum u Milanu. Studirao je kod Giampaola Corala i Alessandra Solbiatija, a na kraju je nastavio studije kod Azia Corghija, Bricea Pauseta, Ivana Fedelea, Joshue Fineberga, Luce Francesconija i Giuseppea Giuliana.

Xhevdet Sahatxhija, diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Darka Petrinjaka. Dugo godina je radio kao profesor gitare u Glazbenoj školi Pavla Markovcu u Zagrebu. Umjetnički savjetnik je na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku te vanjski suradnik na Fakultetu za umjetnosti u Peći, Kosovo. Dugi niz godina bio je umjetnički suradnik na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu te izvanredni profesor na Fakultetu za lijepe umjetnosti u Prištini. Obrazovao je mnoge naraštaje mladih gitarista od kojih su mnogi osvojili vrijedne nagrade na međunarodnim i državnim natjecanjima, a danas su priznati umjetnici i glazbeni pedagozi. Sudjelovao je na puno renomiranih festivala, kao što su: Anna Amalia u Weimaru (Njemačka), Guitar Art Festival u Beogradu, Enrico Mercatali u Goriziji (Italija), Mörska Sobota i Svirel u Sloveniji, Zagreb Guitar Fest, Sarajevo Guitar Fest, Poreč Fest, Split Guitar Fest, Tirana Guitar Festival, Omiš Guitar Fest, Daleki akordi, Tremolo Skopje, Ohrid Summer Guitar Academy (Sjeverna Makedonija), ESMA (Kosovo)... Dobitnik je Godišnje nagrade Hrvatskog društva glazbenih plesnih pedagoga za 2004. godinu. U razdoblju od 2003. do 2009. godine bio je voditelj stručnih vijeća za učitelje gitare i mentor mladim nastavnicima. Od 2010. do 2017. godine bio je predsjednik Hrvatske udruge gitarskih pedagoga. U razdoblju od 2009. do 2014. godine bio je ravnatelj Glazbene škole u Novskoj. Uz redovan pedagoški rad vodio je Međunarodnu ljetnu gitarsku školu u Pučišćima i Milni na Braču, a zadnjih godina u Poreču. Umjetnički je ravnatelj Peja International Guitar Festival-a. Član je mnogih ocjenjivačkih sudova na međunarodnim, državnim i regionalnim natjecanjima. Uz pedagoški rad nastupa solo ili kao član raznih komornih sastava na koncertima u Hrvatskoj i Europi.

Dejan Gavrić rođen je u Beogradu. Sa 11 godina počeo je da uči flautu, a samo godinu dana kasnije održao je prvi koncert. Od 1984. do 1988. godine studirao je na Fakultetu muzičke umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu, potom je dobio stipendiju koja mu je omogućila da studira sledeće 4 godine na Folkwang Hochschule u Esenu u klasi prof. Matijasa Ritersa (Matthias Rütters). Diplomirao je februara 1991. godine sa visokim počastima.Tokom studiranja dobio je prvu nagradu na takmičenju fakulteta “Folkwang- Hochschule“, a takođe dobitnik je i nagrade za umetnički učinak „Folkwang-naprednu nagradu“. Godine 1993. završio Konzertexamen (magistarske studije) takođe sa visokim počastima od strane celokupne komisije. Nakon završetka studija,zadržan je na istom fakultetu kao predavač.

Dejan Gavric je 1996. i 2001. godine bio nosilac nagrada na međunarodnim takmičenjima „Maria Canals“ u Barseloni (Španija)  i „Leonardo de Lorenzo” u Vigianu (Italija).

Tokom studiranja u Beogradu više puta je nastupio kao solista sa Beogradskom filharmonijom kao i orkestrom Radio televizije Srbije. Nastupao je na BEMUS-u kao i na letnjem muzičkom festivalu Splitu. Snimao je za potrebe radija i televizije Beograd. Kao solista i kamerni izvođac više puta nastupao je u Engleskoj, Francuskoj, Španiji, Austriji, Italiji, Nemačkoj, Japanu i Americi.

Od 1996. do 1998. godine bio je solo flautista Teatra i Filharmonije u Esenu, a zatim Nove filharmonije Vestfalena (Westfalena). Od sezone 1999/2000. bio je solo flautista Filharmonije i asistent solo flautisti Bečke filharmonije prof. Diteru Fliriju (Dieter Flyrij) na Visokoj školi za muziku i lepe umetnosti u Gracu.

Od 2002. godine redovni je profesor na Visokoj školi za muziku u Majncu.

Ognjen Popović je rođen 1977. godine u Pančevu gde je završio nižu i srednju muzičku školu. Studije je nastavio u Štutgartu, a diplomirao i magistrirao na Visokoj akademiji za muziku u Minhenu u klasi prof. Ulfa Rodenhojzera.<br>Popović je koncertirao širom sveta kao solista i član kamernih sastava. Kao solista je nastupao sa Minhenskom filharmonijom, Evropskim kamernim orkestrom, Radio orkestrom Valensije, Beogradskom filjarmonijom, RTS simfonijskim orkestrom, Gudačima Sv. Đorđa i drugima. Kao orkestarski muzičar sarađivao je sa orkestrom Državne opere iz Štutgarta, Nemačkom kamernom akademijom iz Nojsa, Simfonijskim orkestrom iz Pasaua, Festivalskim orkestrom Maribor. Osvajao je nagrade na takmičenjima Feliks Mendelson u Berlinu 1998. i međunarodnom takmičenju Muzičke omladine u Beogradu 1997.<br>Od 2002. Popović je solo klarinetista Beogradske filharmonije, a iste godine osniva ansambl za kamernu muziku Balkanska kamerna akademija. Sa poznatim nemačkim kamernim ansamblom Villa Musica je održao veliki broj koncerata u Nemačkoj i Španiji i snimio kompakt diskove sa delima R. Štrausa i A. Ponkijelija Svoju autorsku muziku izvodi i snima najpre sa bendom ,,Ognjen i prijatelji”,( 4 CD-a), a potom sa Ognjen Popović Bend-om CD ,, In my heart”. 2020. godine za renomiranu izdavačku kuću Genuin iz Lajpciga/ Nemačka objavljuje kompakt disk u saradnji sa pijanistkinjom Mirjanom Rajić. Čuveni kompozitori Stanojlo Rajičić, Dejan Despić i Ante Grgin su mu posvetili neka od svojih dela. Popović je umetnički direktor festivala kamerne muzike ,, Classic fest" u Pančevu. Držao je majstorske kurseve u Nemačkoj, Španiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Sloveniji, Makedoniji i mnogim gradovima Srbije. Od 2015. vodi internacionalnu radionicu za klarinet ,,Deliblatska peščara- Čardak". Bio je angažovan i kao gostujući docent na akademiji za kamernu muziku ,, Villa Musica" iz Mainca/ Nemačka. Od 2010. predaje klarinet na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. 2012. je doktorirao na FMU u Beogradu. Nemačka izdavčka kuća Edition Diewa Verlag iz Minhena od 2015. &nbsp;godine objavljuje njegove kompozicije. Njegovi studenti su dobitnici više značajnih nagrada na meďunarodnim takmičenjima. UMUS mu je dodelio nagradu za najbolji koncert u 2023.godini.

Sonja Zdravkova Đeparoska je profesor na Odseku za baletsku pedagogiju i prodekan za studentska pitanja i nauku Fakulteta muzičke umetnosti Univerziteta „Sv. Ćirila i Metodija” Makedonija. Diplomirala je i magistrirala baletsku pedagogiju i koreografiju na Akademiji pozorišne umetnosti (GITIS), Moskva, Rusija, a magistrirala i doktorirala teoriju pozorišta na Fakultetu dramskih umetnosti u Skoplju, Makedonija. Njeni učenici su solisti ansambla Narodne opere i baleta. Učestvovali su na mnogim domaćim i međunarodnim takmičenjima, na kojima su osvojili više od pedeset nagrada i stipendija. I njeni učenici su se pojavili kao solisti u istaknutim pozorišnim kućama u Sjedinjenim Državama, uključujući balet Milwaukee, kompaniju Gelsey Kirkland i balet San Antonio. Pored pedagoških doprinosa, ističe i izuzetna dostignuća u oblastima istraživačkog i naučnog delovanja. Njen istraživački fokus je na izvođačkim umjetnostima i teoriji plesa. Objavila je šest knjiga: "Karakterni plesovi" (1998), "Diskursi plesne umetnosti" (2001), "Baletska dramaturgija" (2003), "Istorija i teorija plesne umetnosti" (2006), "Aspekti performansa Kinesthetic" (2011) i "Od Teškota do makedonskog postmodernog plesa" (2019) i više 50 članaka. Od 2012. godine je članica Nacionalnog komiteta ICTM i ITI. Glavna je i odgovorna urednica i član osnivač časopisa Ars Academica (FMU&FDU) i publikacije Tradicija i tranzicija Razvijen izbor članaka (ICTM 2020). Trenutno je član uredničkog odbora teme za umjetnost, Švicarska. Dobitnica je Državnih nagrada „Goce Delčev” (2003), „13 Novembra“ (2023)

Jasminka Stančul, porijeklom iz Srbije, austrijska pijanistkinja  započela je svoje muzičko obrazovanje u domovini, a kasnije je nastavila da studira na Wiener Musikhochschule kod profesora Noela Floresa i kod Marije Tipo na Conservatoire de Musique de Genève. Njen muzički talenat i izuzetan pristup Betovenovoj muzici donijeli su joj pobjedu na Međunarodnom Beethovenovom takmičenju u Beču 1989. godine.

Solističke aktivnosti Jasminke Stančul dovele su do toga da nastupa sa velikim orkestrima kao što su Bečki simfonijski orkestar, Camerata Salzburg, Kraljevski filharmonijski orkestar, Bornemutski simfonijski orkestar, Beethoven orkestar Bonn, Filharmonijski orkestar Štutgarta, Esenski filharmonijski orkestar, Južna filharmonija Orkestra iz Essena, Nwe Orkestar , Virtemberška filharmonija, Berlinski simfonijski orkestar, Praška i Slovačka filharmonija, Varšavska filharmonija, Mađarska nacionalna filharmonija, Sankt Peterburg filharmonija, Estonski nacionalni simfonijski orkestar, Orchester de Paris, Orchester de Paris, Sydney Orchester Haydnony, Sydney Orchestra, Haydnonyy Orchestra Simfonijski orkestar, Australijski komorni orkestar, Simfonijski orkestar Pittsburgha, Filharmonijski orkestar Los Angelesa, Simfonijski orkestar Madison i Charlotte, Slovenačka filharmonija i mnogi drugi.

Nastupala je sa renomiranim dirigentima kao što su Daniele Gatti, Fabio Luisi, Nikolaj Alexeev, Semyon Bychkov, Asher Fisch, Ádám Fischer, Hans Graf, Lorin Maazel, Ari Rasilainen, Essa Pekka Salonen, Kurt Sanderling, Horst Stein, Jukka Pekka Saraste Weil, Tomas Netopil, Stéphane Denève, Kasushi Ono, Betrand de Billy, Gustav Kuhn, Lahav Shani, Johannes Wildner, Gabriel Feltz, James Judd, Enrique Mazzola, Marc Piollet, Antoni Wit i drugi.

Što se tiče kamerne muzike, Jasminka Stancul je nastupala sa Bečkim gudačkim kvartetom, Bečkim Bramsovim triom, a redovno će se slušati sa Christianom Altenburgerom, Francom Bartolomeyom, Patrickom Demengom, Julijanom Rachlinom, Benjaminom Šmidom, Nikolajem Znajderom i mnogim drugima.

Jasminka Stančul započela je pedagošku karijeru kao profesorica na Muzičkom univerzitetu u Ljubljani 2013. godine, a zvanje redovnog profesora na Univerzitetu za muziku i scenske umjetnosti Beč (MDW) dobila je u oktobru 2019. godine.

Vedrana Šimić, sopranistica, rođena je 1979. godine u Tuzli, gdje je završila osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Godine 1998. započela je studij pjevanja na Muzičkoj akademiji u Sarajevu u klasi prof. Paše Gackić. Nakon tri godine prelazi na Muzičku akademiju u Zagrebu, na kojoj i diplomira 2003. godine u klasi prof. Mire Zidarić Orešković i stječe stručna zvanja akademski muzičar pjevač i profesor pjevanja. Za vrijeme studija bila je stipendistica HKD Napredak, Muzičke akademije u Sarajevu i Sveučilišta u Zagrebu, a nakon studija tri godine je bila stipendistica CEE Musiktheater Wien. Usavršava se kod talijanskog vokalnog pedagoga Paola De Napolija i kod prof. Dunje Vejzović. Debitirala je 23.04.2004. u Operi HNK Zagreb. Nastupala je na scenama zagrebačke, riječke, splitske i sarajevske Opere u dvadesetak glavnih i naslovnih uloga. Na praizvedbi prve crnogorske opere „Balkanska carica“ Dionisija San Giorgio De Sarna godine 2008. (Cetinje, Crna Gora) pjevala je naslovnu ulogu.

Nastupala je i koncertno sa Zagrebačkom, Sarajevskom i Beogradskom filharmonijom, te Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevizije, Simfonijskim orkestrom Crne Gore, Simfonijskim orkestrom Opere i Baleta u Tirani, Orquestra Sinfônica do Teatro Nacional Cláudio Santoro (Brazil) i Orquestra Sinfônica do Paraná (Brazil) sa dirigentima kao što su N. Bareza, P. Dešpalj, I. Lipanović, M. Homen, L. Voltolini, A. Allemandi, Z. Juranić, K. Arp, N. Matošević, M. Sinkevich, T. Bilić, U. Lajovic, R. Homen, Č. M. Dušek, J. Marić, V. Kranjčević, A. Shatsky, A. Kojić, A. Kalajdžić, I. Repušić, J. Šego, T. Fačini, S. Dešpalj, I. Vlajnić, D. Crescenzi, C. Cohen, M. Zumalave, V. Matvejeff, M. Helmrath, G. Marcianò, S. Scappucci, M. Arakaki.

Na III i IV Festival de Ópera de Brasília u Brazilu, nastupala je na dva Gala koncerta Verdi/Wagner, tri izvedbe Tosce (Giacomo Puccini) u naslovnoj ulozi, zatim dva Gala Richard Strauss koncerta kao Saloma. Također, kao solistica nastupala je na gostovanju Sarajevske filharmonije u Beču (Goldensaal Musikverein) i Donaubühne Tulln, National Concert Hall Dublin (recital), Operi u Tirani, Riječkim ljetnim noćima (recital), Makarskom kulturnom ljetu, Mostarskom proljeću, Sarajevskoj zimi, VaCLaf-u etc.

Za arhiv HRT-a snimila je 15 solo pjesama hrvatskih skladatelja Ivane Lang, Ferde Livadića i Milana Prebande, uz pratnju klavira i gudačkog orkestra. Ostvarila je i glavnu žensku ulogu Dore robinje u dokumentarno-igranom filmu Stupica nevidljivog djeteta redatelja Šemsudina Gegića 2015. godine.

Od 2008. – 2018. imala je Status samostalnog umjetnika od Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Akademske 2016./2017. angažirana je na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu kao stručnjak iz prakse za Oblast solo pjevanje. 19.07.2017. izabrana je u umjetničko-nastavno zvanje docenta, a 30.03.2022. u zvanje vanrednog profesora za Oblast solo pjevanje. U periodu od listopada 2017. do listopada 2023. obnaša dužnost šefa Odsjeka za solo pjevanje.

Nagrade: Za ulogu Madame Lidoine, opera „Razgovori Karmelićanki“, F. Poulenc bila je nominirana za Nagradu Hrvatskog Glumišta 2007. u kategoriji za izuzetno umjetničko ostvarenje do 30 godina. Dva puta je dobitnica je Nagrade „Štefanija Lenković“ HNK Zajc u Rijeci za najbolje ostvarenu žensku ulogu u opernom programu Kazališta u sezonama 2008./2009. i 2009./2010. za ulogu Adriane Lecouvreur u predstavi „Adriana Lecouvreur“ F. Cilee, te za sezone 2010./2011. i 2011./2012. i to za dvije uloge: Manon Lescaut u predstavi „Manon Lescaut“ G. Puccinija i Donna Leonora u predstavi „Moć sudbine“ G. Verdija. Dobitnica je i Nagrade Hrvatskog glumišta (NHG) za najbolje umjetničko ostvarenje u operi, odnosno najbolju opernu žensku ulogu u sezonama 2009./2010. i 2010./2011. za ulogu Adriane Lecouvreur u operi „Adriana Lecouvreur“ F. Cilee.

Prof. dr. art. dr. sc. Antoaneta Radočaj-Jerković, dirigentica, pjevačica i sveučilišna profesorica jedna je od najistaknutijih dirigentica na hrvatskoj zborskoj sceni, a posebno se specijalizirala za rad s mladim pjevačkim zborovima. U svijet zborske glazbe ulazi sa sedamnaest godina i od tada do danas radi kao dirigentica i umjetnička voditeljica više pjevačkih zborova.

Diplomirala je tri diplomska sveučilišna studija: Zborsko dirigiranje, Pjevanje i Glazbenu pedagogiju te stekla dva doktorata od kojih je jedan u području umjetnosti na temu izvođenja i interpretacije zborske glazbe, a drugi u području znanosti na temu zborske pedagogije. Dirigentski se usavršavala u inozemstvu, u Njemačkoj i Sjedinjenim Američkim Državama, na prestižnim glazbenim akademijama kao što su Eastman School of Music i Westminster Choir College.

Zaposlena je na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku gdje predaje u statusu redovite profesorice kolegije iz područja zborske umjetnosti, dirigiranja i glazbene pedagogije. Za svoj umjetnički rad primila je preko trideset nagrada na nacionalnim i međunarodnim natjecanjima pjevačkih zborova, od kojih kao najznačajnije treba istaknuti zlatne medalje na međunarodnim natjecanjima u Sankt Peterburgu (Rusija), Llangollenu (Velika Britanija), Helsingborgu (Švedska),  Xiamenu (Kina), Varni (Bugarska), Sydneyju (Australija), Gangneung (Južna Koreja). Nagrađivana je posebnim nagradama za  najbolje mlade dirigente na natjecanjima u Švedskoj i Italiji.

Dobitnica je hrvatske državne nagrade Ivan Filipović za iznimne rezultate u području visokog obrazovanja (2023) te javnog priznanja Grada Osijeka Grb Grada Osijeka (2016) za osobit doprinos glazbenoj kulturi i umjetnosti.

Snimala je za radio i televiziju te izdala četvrnaest nosača zvuka od kojih se kao posebno značajan izdvajaju Dalibor Bukvić: Horizon u izdanju američke diskografske kuće Parma Recordings – Navona Records (2024), Vokalni ansambl Brevis – Zborsko putovanje kroz stoljeća u izdanju Croatia Records (2020). Također, potrebno je istaknuti i albume: Brevis – Najljepši hrvatski djevojački zborovi u izdanju Matice hrvatske (2010) i Bruno Bjelinski: Kapljice u izdanju Hrvatske glazbene mladeži (2000), Adalbert Marković: Dvije mise (2022); Franjo Štefanović: Šumska kraljica – dječja opera (2022). Njene snimke nalaze se na mnogim kompilacijskim izdanjima te je više njih postalo sastavnim dijelom slušnog repertoara u nastavi Glazbene kulture i Glazbene umjetnosti.

Posebno značajan uspjeh postigla je s Vokalnim ansamblom Brevis, s kojim je 2013. godine održala koncert s djelima hrvatskih skladatelja u dvorani Carnegie Hall u New Yorku (SAD). Ne manje značajni su i koncerti u Sydney Opera House u Sydneyju (Australija) (2017) u Grand Philharmonic Hall te State Academic Capella u Sankt Peterburgu (Rusija) (2016). Pripremala je zborove i soliste za opere, operete i mjuzikle u izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku te opernog ansambla Opera Pannonica Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku od kojih se kao značajniji izdvajaju sljedeći naslovi: Carmen, La Boheme, Tosca, Mali dimnjačar, Grofica Marica, Ljubavni napitak, Čarobna frula, Cosi fan tutte.

Ostvarila je i nekoliko zapaženih solističkih uloga u suradnji s operom Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku nastupajući kao solistica u operama Gianni Schicchi i Mali dimnjačar, opereti Lijepa Helena te mjuziklu Čovjek iz Manche. 

Objavljuje i izlaže radove iz područja glazbene pedagogije i zborskoga pjevanja u znanstvenim časopisima te na znanstvenim i umjetničkim skupovima u zemlji i inozemstvu.  Objavila je i dvije knjige Pjevanje u nastavi glazbe i Zborsko pjevanje u odgoju i obrazovanju. Članica je nacionalnih i međunarodnih žirija na natjecanjima zborske glazbe te djeluje kao hrvatska predstavnica u World Choir Council pri globalnoj zborskoj organizaciji Interkultur.

Više informacija, popis radova i audio i video zapisa dostupan je na www.antoanetaradocaj.com

Alma Karić, rođena je u Tuzli 1978. godine gdje je završila osnovnu i srednju muzičku školu, a 2001. i Muzičku akademiju u Sarajevu, odsjek za dirigovanje u klasi prof. Teodora Romanića.

Od 2000.godine zaposlena kao nastavnica skupnog muziciranja u Osnovnoj muzičkoj i baletskoj školi „Novo Sarajevo“, gdje radi sa dječijim horovima i orkestrima. Osnivačica je i dirigentica omladinskog ženskog hora Superar Cadenza , a u periodu od 2014. do 2018. godine je radila i kao dirigentica dječijeg hora Suncokreti. U dva navrata je bila koordinator Regionalne dječije filharmonije,pripremala mlade muzičare iz BiH za koncerte u Beogradu i Sarajevu, te bila asistent dirigentima Živi Ploj Peršuh i Ljubiši Jovanoviću.

 U 25 godina nastavničke, koncertne i takmičarske karijere sa svojim ansamblima je nastupala u BiH, Srbiji, Crnoj Gori, Češkoj, Turskoj, Mađarskoj, Belgiji i Holandiji te osvojila oko 30 nagrada na federalnom i medjunarodnom nivou. Redovni je član žirija na takmičenjima u organizaciji Udruženja muzičkih pedagoga FBiH za kategorije hor, orkestar, nestandardni i vokalni ansambli. Kao student i dirigent  je saradjivala i nastupala sa Sarajevskom filharmonijom, Kamernim simfonijskim orkestrom iz Zenice te Kamernim orkestrom Amoroso iz Leskovca, Republika Srbija.

Od 2016. godine obnaša funkciju umjetničke direktorice udruženja Superar u BiH, a koje ima misiju da visokokvalitetnu i besplatnu muzičku edukaciju dovede do svakog djeteta bez obzira na njegovu socijalnu, ekonomsku ili etničku pripadnost.

U junu 2022.godine , kao članica Superar organizacijskog tima, po prvi puta nakon 55 godina u BiH dovodi čuveni Hor bečkih dječaka, a na njihovom koncertu 18.06. u Narodnom pozorištu Sarajevo je učestvovala i kao dirigent pomenutom horu, te je time postala prvi dirigent sa ovih prostora kojemu je to ikada pošlo za rukom.

Munir Mešanović rođen je u Gradačcu 1978.god. gdje je završio osnovno muzičko obrazovanje. Srednju muzičku školu završio u Tuzli, a Muzičku Akademiju Sarajevo na odsjeku dirigovanje u klasi profesora Teodora Romanića gdje diplomira 2001.god. Magistarski studij dirigovanja završava 2008.god. na Muzičkoj akadeemiji Sarajevo u klasi prof. Julija Marića. Od 1999. radi kao nastavnik u OMŠ Ilidža za predmet skupno muziciranje, a sa horovima I orkestrima učestvuje na mnogim koncertima, takmičenjima sa zapaženim nagradama, a na većini njih I kao član žirija. Sa članovima mješovitog orkestra učesnik u realizaciji mjuzikla Petar Pan sa učešćem muzičkih škola iz R. Hrvatske I R. Sjeverne Makedonije u organizaciji evropskog Erasmus programa za mlade umjetnike. Dirigent i organizator koncerta u okviru multietničkog muzičkog kampa ''Trebinje 2023'' gimnazijom Jovan Dučić iz Trebinja I limenom glazbom Lašva iz Travnika, a pod pokroviteljstvom Američke ambasade u BiH.
Na početku umjetničke karijere bio dirigent hora ''Camerata Slovenica' iz Sarajeva, osnivač I dirigent omladinskog ansambla SMF sa kojim je u 15-­godišnjem trajanju održao koncerte širom R. Turske, svim zemljama regiona I Zapadne Evrope. Saradnja sa orkestrom Sarajevske filharmonije traje još od studentskih dana, sa kojima je dirigirao mnogo koncerata komercijalnog ali i umjetničkog sadržaja od kojih izdvaja koncerte 2018. godine gdje izvodi i svoje ''Skice iz Bosne''
Na Univerzitetu Džemal Bijedić u Mostaru stekao zvanje vanrednog profesora za predmete solfeđo, sviranje partitura, hor i dirigiranje, a bio i predavač na seminaru muzičkih pedagoga u Dubrovniku za predmet Orkestracija.
U svom pedagoškom radu veliku pažnju posvećuje i očuvanju bosansko-­hercegovačke tradicionalne i etno muzike, te sa svojim ansamblom Sevdah Ashk Groove održava vrlo zapažene koncerte u BiH, regionu i Evropi.

Milena Petrović je diplomirala na Odsjeku za muzikologiju (1998), magistrirala (2002) i doktorirala (2010) na Odsjeku za solfeggio i muzičku pedagogiju na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Specijalizaciju iz oblasti mjuzikla stekla je 2004. godine na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu. Završila je postdoktorski studij na Institutu za pedagogiju u Londonu (2015). Zaposlena je kao redovni profesor na Odsjeku za solfeggio i muzičku pedagogiju na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Njena područja interesa su muzička pedagogija, muzička izvedba (muzička), muzička psihologija (percepcija i spoznaja muzike) i muzikologija (porijeklo muzike, muzikolingvistika i zoomuzikologija). Svoje pedagoško iskustvo i naučne stavove prezentira na brojnim domaćim (Beograd, Kragujevac, Niš, Novi Sad) i stranim simpozijima, seminarima i konferencijama (Austrija, Poljska, Njemačka, Estonija, Italija, Engleska, Grčka, Hrvatska, Bosna i Hercegovina).

Prof. dr. Naida Hukić - vanr. prof. rođena 1979. u Foči, Bosna i Hercegovina. Doktorirala na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu iz oblasti Harmonija na temu Harmonijski jezik u koncertima bosanskohercegovačkih kompozitora (2017); magistrirala iz iste oblasti na temu Neoklasicistička harmonija i njen utjecaj na bosanskohercegovačke kompozitore (2012); diplomirala na Teoretsko-pedagoškom odsjeku (2002) i Odsjeku za klavir i udaraljke, smjer klavir (2004).

Zaposlena je kao vanredni profesor na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu (od 2023) na predmetima iz oblasti Harmonije. Prije toga bila je docent (2017–2023), viši asistent (2013-2017) i asistent-saradnik (2008-2013).

Članica je Muzikološkog društva FBiH, Nacionalnog komiteta ICTM (International Council for Traditional Music) za BiH, te saradnica Centra za muzičku edukaciju Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu. Kourednica je X i XI Zbornika radova Muzika u društvu (2018, 2020). Članica je uredničkog odbora Časopisa za muzičku kulturu Muzika.

Istraživački fokus: harmonijski aspekti u kompozicijama bosanskohercegovačkih kompozitora, koncertantna djela bosanskohercegovačkih kompozitora, neoklasicistička harmonija.

Marina Mitar (r. Kovač) rođena je 1986. godine u Mostaru. Akademsko obrazovanje započela je na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, gdje je 2009. godine diplomirala na odsjeku za muzikologiju i etnomuzikologiju, smjer etnomuzikologija. Godinu dana kasnije, 2010. godine, magistrirala je na istom odsjeku, a za izuzetan uspjeh tijekom studija dobila je prestižnu Zlatnu značku Univerziteta u Sarajevu.
Po završetku studija, Marina Mitar usmjerila je svoju profesionalnu karijeru na pedagošku djelatnost. Svoju nastavničko-pedagošku karijeru započela je 2009. godine u Glazbenoj školi Brotnjo u Čitluku, gdje je predavala solfeggio. Od 2019. godine, nastavila je svoj rad u Glazbenoj školi Posušje, gdje je i trenutno zaposlena.
Godine 2024. završila je magistarski studij na odsjeku za muzičku teoriju i pedagogiju na temu Primjena World Music primjera u edukativnoj praksi solfeggia, pod mentorstvom prof. dr. Senada Kazića.